Jean-Michel Nicolier, pripadnik ratne postrojbe HOS-a

On je svima nama pokazao kako se voli sloboda, pravda i istina.

Jean-Michel Nicolier rođen je 1. srpnja 1966. u francuskom gradu Vesoulu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Jean-Michel je sve ono što se događalo u Hrvatskoj gledao na televiziji u Francuskoj te je odlučio otputovati u Hrvatsku i dati svoj doprinos Domovinskom ratu i obrani od velikosrpske fašističke agresije.

U srpnju 1991. godine, dolazi vlakom u Zagreb iz Francuske, potpuno sam. Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku. Njihova žrtva za slobodu Hrvatske je nemjerljiva. 72 ih je poginulo, a 88 je ranjeno. Pridružuje se Hrvatskim obrambenim snagama (HOS) na ratištu kod Karlovca. S njima je kasnije dragovoljno otišao braniti Vukovar.

Borio se na vukovarskom Sajmištu gdje je ranjen 9. studenoga, te je zbog zadobivenih rana morao ostati u bolnici. Nakon pada grada Jean-Michel je iz bolnice odveden na Ovčaru zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, civilima i osobljem bolnice. Tamo je u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine nakon četničkog premlaćivanja i iživljavanja ubijen metkom u glavu. Zahvaljujući preživjelim svjedocima njegov ubojica je poznat. To je Spasoje Petković zvani Štuka. On je svoj zločin priznao na sudu u Beogradu, ali i dalje živi na slobodi i Srbija ga odbija isporučiti hrvatskom pravosuđu.

Zbog izrazitih zasluga u Domovinskom ratu bivši predsjednik Republike Ivo Josipović posmrtno je odlikovao Jean-Michela Nicoliera Redom Nikole Šubića Zrinskoga. Odličje je primila njegova majka Lyliane Forunier.

O Jean-Michel Nicolieru mogli bi smo reći još puno toga i ne bi smo uspjeli
dotaknuti njegovu stvarnu veličinu. Najviše o njemu samom govore
njegove riječi.

 Prilikom odlaska u Hrvatsku
rekao je majci:
„Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje“ 

U podrumu vukovarske bolnice nekoliko sati prije smrti dao je izjavu francuskim novinarima koji su ga htjeli izvući iz pakla Vukovara:
„Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu.

Zašto kao dragovoljac?
„Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu.“ 

Na pitanje „Što za vas zapravo simbolizira Vukovar?“ odgovorio je:
 „Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.“

Jean-Michel Nicolier imao je rijetku sposobnost sagledavanja univerzalnih ljudskih i kolektivnih vrijednosti kao što su sloboda, pravda, istina, solidarnost, empatija, altruizam i nesebično pomaganje onima kojima je potrebna pomoć. On tih vrijednosti nije bio samo svjestan nego je osjećao nezaustavljivu potrebu i djelovati po tim načelima. To mogu samo veliki ljudi koji moraju biti uzor svima nama.

Zato je naša obaveza da uspomenu na ovog velikog čovjeka čuvamo u našim srcima i prenosimo budućim generacijama koje dolaze iza nas.

 Njegova obitelj, majka Lyliane Fournier i braća Pierre i Paul žive u nadi da će se pronaći posmrtni ostaci Jean-Michela kako bi ga mogli dostojno sahraniti ali i da će njegov ubojica biti doveden pred lice pravde.