Andrija Marić rodio se 21.01.1964. godine u mjestu Ivanjskoj (novo ime mjesta je Potkozarje) kod Banja Luke. Tu je živio 16 godina i završio osnovnu školu 1980. godine. Po završenoj osnovnoj školi odlazi kod majke u Njemačku koja je tamo radila i živjela u gradu Minhenu, gdje živi 7 godina. Tu završava integracijski kurs za strance koji traje 1 godinu pa onda kreće u školu za električara koju nije do kraja završio. U međuvremenu nekoliko godina igra hrvatska narodna kola u Hrvatskom kulturnom klubu u Minhenu. Zatim odlazi u Švicarsku u kojoj živi i radi 2 godine. lz Švicarske odlazi sa tuđom putovnicom od brata Ivana u Kanadu kod sestre Jelene koja je živjela u Kanadi. Putovnicu od brata Ivana vraća u Njemačku stjuardesa koju je poznavao. U Kanadi podnosi zahtjev za azil i u Kanadi boravi 1 godinu. U tom periodu upoznaje Gojka Šuška budućeg ministra odbrane Republike Hrvatske i Ivana Kapulara budućeg generala Hrvatske vojske.

Pošto nije htio čekati rješenje za azil koje bi vjerojatno dobio odlučio je da se vrati u Jugoslaviju. Pošto nije posjedovao jugoslavensku putovnicu odlazi u jugoslavensku ambasadu u Kanadi i dobiva dokumenta te se 1990. godine vraća avionom u Zagreb gdje ga čekaju agenti UDBE. Isti su ga tri dana ispitivali i šalju ga u rodno selo Ivanjsku kod Banja Luke. U Banja Luci se morao javiti agentu UDBA-e na saslušanje koji ga šalje na odsluženje vojnog roka. Odlazi na odsluženje vojnog roka negdje na otok u Dalmaciju gdje ga poslije tri tjedna otpuštaju kao vojno nesposobnog sa pratnjom do Ivanjske kojoj uspijeva pobjeći.

U siječnju 1990. spašava hrvatskog prijevoznika iz rijeke Vrbas u Banja Luci u koju je isti sletio sa kamionom. O istom događaju piše jugoslavenski tjednik Arena. Tijekom 1990. godine upoznaje Marina Mrđana, a preko njega Željka Čorka te preko tog prijateljstva 1991. godine odlazi u Vukovar tako da zbog svojih prijatelja 1991. godine ostaje u Vukovaru i uključuje se u obranu istog na Trpinjskoj cesti u dragovoljcima koji su se nazvali Žuti mravi kojima zapovijeda Blago Zadro. U samom početku odbrane uništava nekoliko tenkova i transportera (broj nepoznat). U to vrijeme mu se predaje tenkist JNA vojske Siniša Jovanov, koji se poslije priključuje dragovoljno Žutim mravima u odbrani grada Vukovara. 1991. godine Andrija, Drago Krpan i Siniša Jovanov odlaze u posjetu ranjenim (dozvola od Dedakovića) Vinku Mažaru, Mlinarić Pavi i drugima u zagrebačku bolnicu Rebro. Zatim su bili u emisiji HRT-a Andrija, Siniša, Drago i Ivan Leutar po zadatku.

Vraćaju se 01.10.1991. u Vukovar, a u Vinkovcima doznaju da je palo selo Marinci i tim padom Vukovar je ostao u potpunom okruženju. Sljedećih dana ista ekipa sudjeluje u odbrani Nuštra. U mjestu Karadžićevo dana 09.11.1991. godine su ranjeni Andrija lako, Siniša Jovanov (teško), Ivica Mudrovčić (poginuo). Andrija poslije Nuštra odlazi u Zagreb, pa zatim sa Dragom Krpanom odlazi na zadarsko zaleđe u mjesto Smrdelj u pomoć mještanima i mjesnim borcima koji se brane od daleko moćnijeg neprijatelja u čemu uspijevaju. Poslije zadarskog zaleđa odlazi na Kupres. U mjestu Donji Malovan 10.04.1992. godine u džipu bude pogođen od tenkovske granate banjalučkog korpusa te od iste granate gine, a Željko Čorak koji je bio sa Andrijom u vozilu preživljava. U drugom džipu pogođenom tenkovskom granatom banjalučkog korpusa gine Robert Zadro, sin od Blage Zadre. Andrijini posmrtni ostaci 1994. godine potvrđeni su DNA analizom u splitskoj bolnici (krv od brata i majke) aparatom koji je stigao SAD-a. Andrija je 1994. godine sahranjen uz vojne počasti na groblju Mirogoj.

Andrija je uvijek bio za dom spreman.