Žarko Manjkas Crvenkapa, pripadnik ratne postrojbe HOS-a

Uništio je 12 srbijanskih tenkova.

Na čelu kolone hodao kroz minsko polje kako bi spasio druge !

Žarko Manjkas rođen je 10.08.1967. u Zagrebu. Živio je u Studentskom gradu u zagrebačkoj Dubravi. HOS-u se pridružio u rujnu 1991. godine. Već u Zagrebu iskazao je izrazitu hrabrost prilikom opsade vojarne Borongaj i time stekao prva ratna iskustva. Zajedno s još 57 dragovoljaca HOS-a krenuo je prema Vukovaru kako bi dao svoj doprinos u obrani grada od velikosrpske fašističke armade. U grad su ušli kao jedna od posljednjih dragovoljačkih skupina jer je nakon par dana, nakon okupacije Marinaca, Vukovar bio u potpunom okruženju.

Po dolasku u Vukovar raspoređen je u gradsko naselje Sajmište, a nakon nekoliko dana je s još nekoliko dragovoljaca HOS-a raspoređen za obranu Bogdanovaca. Žarko Manjkas, kojeg su suborci zvali Crvenkapa, dobio je nadimak po crvenoj beretki koju je uvijek nosio. Vrlo brzo se pokazao kao neustrašivi borac koji je u tom svom kratkom ratnom putu uništio 12 četničkih tenkova. Koliko je to hrabro djelo govori činjenica da je samo četvero heroja Domovinskog rata pojedinačno uništilo više od deset tenkova.

2. listopada, dan nakon dolaska Crvenkape i još 7 HOS-ovaca u Bogdanovce počeo je žestoki napad srbočetničke armade na Bogdanovce s ciljem njegove okupacije. Nastupila je velika panika među civilima i braniteljima sela jer su neprijateljske snage bile izrazito nadmoćnije, kako u ljudstvu tako i u tehnici. Tada na scenu stupa Žarko Manjkas Crvenkapa, uzima ručni bacač u ruke, uništava prvi neprijateljski tenk i pokazuje svojim suborcima kako se treba suprotstaviti neprijatelju. Od tog trenutka i svi ostali branitelji sela krenuli su pružati otpor neprijatelju. Taj dan
selo je uspješno obranjeno i uništeno je 12 srbočetničkih tenkova i transportera, a Crvenkapa je sam uništio čak četiri komada.

Krvava i neravnopravna bitka za Bogdanovce trajala je punih 40 dana. 10. studenog 1991. godine četnici su uspjeli slomiti iscrpljenu obranu Bogdanovaca i upasti u selo. Taj dan ranjeno je ili poginulo pedesetak Hrvata. Kako bi izbjegli četnička mučenja i iživljavanja te u konačnici i sigurnu smrt, preostali branitelji i civili napustili su razrušeno i spaljeno selo te krenuli u proboj prema Vinkovcima i slobodnom teritoriju.

Prolazeći kroz kukuruzišta upali su u minsko polje. Dragovoljci HOS-a odlučili su se svjesno žrtvovati i stati na čelo kolone kako bi probili put kroz minsko polje i na taj način spasili civile i preostale branitelje. Prvi među njima bio je Žarko Manjkas Crvenkapa. Predvodeći kolonu, kasnije nazvanu "HOS-ova štafeta smrti", stao je na minu i ubrzo preminuo. Uz njega pogibaju još šestorica hrvatskih branitelja, a teško je ranjeno njih četvero. Tridesetak civila, uglavnom starijih ljudi nastavljaju svoj put i stižu u Vinkovce. Četvero teško ranjenih branitelja tek se nakon desetak dana, bez vode, hrane, medicinske skrbi i po velikoj hladnoći, nekim čudom uspijeva domoći slobode.

Posmrtni ostaci Žarka Manjkasa Crvenkape pronađeni su tek 2020. godine. Njegovi roditelji na žalost nisu
doživjeli taj dan da mogu svom sinu jedincu zapaliti svijeću na grobu. 

Pokopan je uz svoju majku na mjesnom groblju u Brodskom Stupniku.
Na posljednjem ispraćaju
okupilo se preko 2000 ljudi.