Milan Šikić - Mika rođen je 11. listopada 1964. godine u Zagreb. Hrvat, rimokatolik, stariji od dvoje djece u obitelji oca Mile (Lovinac 1938.) i majke Josipe rođ. Radić (Zagreb 193.). U obitelji je Milan rastao sa sestrom Srebrenkom (1968). Otac mu je bio ugostitelj, a mati službenica. Osnovnu školu završio je u Zagrebu, a zanimanjem je bio elektroničar zaposlen kao trgovački putnik. Pisao je pjesme i bavio se sportom. Nije bio oženjen.

Milan sudjeluje u ratu od studenog 1991.g. kada je mobiliziran u 145. brigadu HV, kao desetnik. Sudjeluje u obrani Domovine na Slavonskom i Južnom bojištu. Umire nakon teškog ranjavanja od neprijateljskog metka, 12. rujna 1992. godine na prvoj crti bojišnice u Osojniku, u 28. godini života.

Pokopan je uz vojne počasti, 1. prosinca 1992. Godine na zagrebačkom groblju Miroševac, a pogrebne je obrede predvodio župnik crkve Sv. Petra u Zagrebu msgr. Matija Stepinac. Od bojovnika Milana oprostio se u ime postojte satnik Zoran Živković. Vitezu Milanu posmrtno je dodijeljen čin časničkog namjesnika, a odlikovan je redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom i Spomenicom Domovinskog rata.

Milanovo je časno ime utisnuto među imenima poginulih hrvatskih branitelja na spomeniku u Osojniku, kojeg su im u znak ljubavi i zahvalnosti podigli mještani, udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Dubrovnik, te Grad Dubrovnik, te na spomeniku kojeg su na raskrižju Bukovačke ceste i Barutanskog jarka podigli njegovi sugrađani s područja Maksimira, kao znak trajne ljubavi, poštovanja i sjećanja na njihov neizmjeran doprinos hrvatskoj slobodi.