Stanislav Pongrac rođen je 28. siječnja 1951. godine u Čačincima. Hrvat, rimokatolik. Najmlađi je od četvoro djece oca Franje (Sv. Marija 1919.) i majke Anđele rođ. Kedmenec (Sv. Marija, 1929.). Otac mu je bio kovač, a mati kućanica. U obitelji , Stanislav je rastao uz sestre: Zoru (1943.), Ivanku (1947.) i Jelenu (1949.). Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu. Zanimanjem je bio strojarski tehničar. Bio je oženjen s Olgom rođ. Mȕler, i s njom je imao dvoje djece: kćerku Andreju (1975.) i sina Kristijana (1977.).

Stanislav se u rat uključuje 21. travnja 1992. godine kada je mobiliziran u 145. brigadu HV, kao vojnik. Život gubi 21. lipnja 1992. godine u 42. godini života na prvoj crti bojišnice na Južnom bojištu.

Pokopan je uz vojne počasti 24. Srpnja 1992. godine na zagrebačkom groblju Miroševac, a sprovodne je obrede predvodio svećenik iz župe Sv. Mihaela u Donjoj Dubravi.

Vitez Stanislav Pongrac posmrtno je promaknut u čin bojnika, te odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenicom Domovinskog rata. Hrvatskom branitelju i vitezu Stanislavu, kao i osmorici poginulih bojovnika, djelatnici tvornice „TŽV Gredelj“ postavili su u krugu tvornice spomenik, a Grad Zagreb – njemu i braniteljima s područja tog dijela Zagreba – u zagrebačkoj Dubravi.