Marijan Pajvot rođen je 6. Lipnja 1956. godine u Zagrebu. Hrvat, rimokatolik, srednji od trojice sinova oca Branka (Zagreb 1927.), i majke Mihaele (Mire) rođ. Smuđ (Zagreb, 1932). Marijan je odgajan s braćom, Brankom (1954.) i Nenadom (1971.). Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu, a po zanimanju je bio automehaničar. Vesele naravi, bio je prožet optimizmom. Oženjen s Mirjanom rođ. Domitrović (Zagreb, 1959.), po zanimanju ugostiteljicom. Marijan je bio otac dvojice snova, Marijana (1983) i Matije (1984).

Dragovoljac u ratu, Marijan se od 17. Listopada 1991. godine sa svojom braćom priključuje satiniji 102. Brigade „Cobre“, kao vojnik, a potom prelazi sa cijelom satnijom u sastav 145. brigade HV. Sudjeluje u obrani Domovine na Karlovačkom, Pokupskom i Južnom bojištu. Pogiba s nenavršenih 36 godina života, 23. lipnja 1992. godine u borbenim djelovanjima na Južnom bojištu.

Pokopan je uz vojne počasti 30. lipnja 1992. godine na zagrebačkom groblju Miroševac, a oproštajne riječi uputio mu je zapovjednik njegove postrojbe. Vitez Marijan posmrtno je promaknut u čin bojnika, te odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Spomenicom Domovinskog rata.

Časno ime Marijana Pajvota utisnuto je na spomeniku u krugu tvornice „Končar“ na Fallerovom šetalištu u Zagrebu, i na spomen ploči O.Š. „A.G. Matoš“ na Ravnicama u Zagrebu, kojima su njemu i poginulim suborcima kolege s posla i osoblje škole izrazili poštovanje i zahvalnost za dar života u svrhu hrvatske nezavisnosti i slobode. Ime mu se nalazi na spomen području u Šišincu, koji su podigli pripadnici 102. brigade HV. Marijanovo je ime utisnuto i na spomeniku u Vrbovcu, koji je grad Vrbovec podigao u znak zahvalnosti i poštovanja za sve što su učinili za hrvatsku slobodu. Marijanovo ime nalazi se i na spomen ploči na Osojniku pored Dubrovnika koju su svojim poginulim suborcima postavili
Veterani 145. brigade Dubrava.