Mirsad Grošić rođen je 14. veljače 1959. godine u Velikom Duboviku (BiH). Musliman, sin jedinac oca Dizdara (Veliki Dubovik, 1932.) i majke Rasime, rođ. Seferagić (Maslovare, Bosna 1940.). Mirsad je odrastao u obiteji majke i očuha Hašima Kadića (Bosanski Novi, BiH, 1932.), te je imao polubraću Nihada (1965.) i Senada (1970.). Osnovnu školu je završio u Bosanomskom Novom, a srednju u Zagrebu. Zanimanjem je bio zidar. Vedar, otvoren i izrazito marljiv, volio je obrađivati vrt. Nije bio oženjen.

Mirsad se u rat uključuje u listopadu 1991. godine, kada je mobiliziran u 99. brigadu HV, kao vojnik. Nakon demobilizacije iz te brigade, u svibnju 1992. godine dragovoljno prelazi u 145. brigadu HV. Hrvatsku brani na Banovini, Istočno-slavonskom i Južnom bojištu. Pogiba u 34. godini života,
5. rujna 1992. godine na Osojniku kod Dubrovnika.

Pokopan je uz vojne počasti i oproštajne riječi suboraca 11. rujna 1992. Godine na zagrebačkom groblju Miroševac. Sprovodne obrede (đenazu) predvodio je hodža iz Islamskog centra u Zagrebu. Vitez Mirsad Grošić posmrtno je promaknut u čin časničkog namjesnika, te odlikovan Spomenicom Domovinskog rata 1990-1992. Mirsadovo časno ime utisnuto je među imenima poginulih hrvatskih branitelja na Osojniku, kojega su u znak ljubavi i zahvalnosti podigli mještani, Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Dubrovnik, te Grad Dubrovnik. Vitezu Mirsadu i poginulim suborcima Grad Zagreb spomenikom na Pešćenici odao je dužno poštovanje i zahvalnost na žrtvi položenih života za slobodu svog naroda i Domovine.